Ja sam paška ovca. Izvorna. Lokalna. Usudila bih se reći ona prava.
Stoljećima živim na ovom kamenu. Moja vuna miriše na smilje, ružmarin, posolicu i buru s Velebita. Nisam došla iz svemira. Nisam koncept. Nisam kampanja. Nisam metafora.
Ja sam kržljavo, ali žilavo biće. Kažu da sam od golog krša stvorila najpoznatiji sir na svijetu. Možda jest tako kako kažu, ali ja sam oduvijek samo nastojala preživjeti i pomoći mojim pastirima, mojim Pažankama i Pažanima, da prežive.
Nemam veze s drugim nebeskim tijelima. Ne treba mi zvjezdana prašina u vuni da bih sjajila. Nikada nisam slušala glam rock. Ako me tražite, neću biti na pozornici. Bit ću na ispaši, kao i uvijek.
Ali polako nestajem.
2010. – 2023.
5.135 na 3.627
uzgajivača
nasljednika
Brojke su jasne: moj se svijet smanjuje. Sve je manje stada. Sve je manje ruku koje me znaju strići, musti i praviti sir onako kako su ih bake učile, sve je manje budnih očiju i voljnih nogu koje su me spremne paziti i sa mnom šetati.
Imam Zaštićenu oznaku izvornosti, ono što zovemo ZOI. To znači da Europska unija priznaje ono što Pažani znaju stotinama godina: da sam prilično jedinstvena.
Ali papir me neće spasiti.
Spasit će me ljudi.
Želim biti za nešto.
Dala sam sve što sam mogla dati: vunu za čarape, mlijeko za sir, vlastito tijelo za svaku vrijednu prigodu.
Spasite me da vam duže trajem.
Vaša paška ovca, ovca s Paga