Ja sam paška ovca. Izvorna. Lokalna. Usudila bih se reći ona prava.

Stoljećima živim na ovom kamenu. Moja vuna miriše na smilje, ružmarin, posolicu i buru s Velebita. Nisam došla iz svemira. Nisam koncept. Nisam kampanja. Nisam metafora.

Ja sam malo, ali žilavo biće. Kažu da sam od golog krša stvorila najpoznatiji sir na svijetu. Možda jest tako kako kažu, ali oduvijek sam samo nastojala preživjeti i pomoći svojim pastirima, mojim Pažankama i Pažanima, da prežive.

No, dragi moji, polako nestajem.

5.135 → 3.627

uzgojno valjanih grla
2013. – 2023.

-29%

pad stada
u deset godina

dob 61

prosječna dob
uzgajivača

2,3 → 1,6

mil. litara ovčjeg mlijeka
2022. – 2025.

Izvori: HAPIH izvješća 2013.–2023. · Ramljak, Kasap et al., Animals 2024 (OPTISHEEP) · Gugić et al., Mljekarstvo 2012 · Hrvatski sabor, 2026

Brojke su jasne: moj se svijet smanjuje. Sve je manje stada. Sve je manje ruku koje me znaju strići, musti i praviti sir onako kako su ih bake učile, sve je manje budnih očiju i voljnih nogu koje su me spremne paziti i sa mnom šetati.

Imam Zaštićenu oznaku izvornosti, ono što kolokvijalno zovu ZOI. To znači da Europska unija priznaje ono što Pažani znaju stotinama godina: da sam prilično jedinstvena.

Ali papir me neće spasiti.

Spasit će me ljudi.

· · ·

Dala sam sve što sam mogla dati:
vunu za čarape, mlijeko za sir, vlastito tijelo za svaku vrijednu prigodu.
Spasite me da vam duže trajem.

Vaša paška ovca, ovca s Paga